Kako se Grenland mijenjao kroz povijest i tko o njemu odlučuje? Zašto je Trump naumio zauzeti ili kupiti Grenland? Može li ga uopće kupiti? Kakvu ulogu u svemu tome igraju klimatske promjene? Mnogi su odahnuli… Više
Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi?
Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi? Je li uvijek u krizi? Kada, ako ikada, nije bila u krizi? I o kojoj Europi i o kojoj krizi govorimo? U našoj nedavnoj studiji bavimo se tim pitanjima.
Povezivanje Europe i krize aktualno je već nekoliko desetljeća. Međutim, sama činjenica da se pojam „kriza“ dugo koristi u vezi s nekom često generičkom idejom „Europe“ trebala bi nas navesti na razmišljanje.
Doista, ubrzo se pojavljuje interpretativna dilema između rizika prekomjerne upotrebe pojma „kriza“ za opisivanje praktički svega u vezi s Europom, i alternativne mogućnosti da sve što spada pod oznaku „europsko“ ostane inherentno povezano s konceptom krize.
Nastavi čitati “Zašto se čini da je Europa uvijek u krizi?”
Venezuelanski paradoks: američki napad predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava – koje je mnogim Venezuelancima ulilo nadu
U zadnjih dvadeset i pet godina teško je objektivno promatrati Venezuelu. U političkom smislu, na tu zemlju često se gleda više kao na simbol nego kao društvo: za desnicu ona je stalni argument za diskreditiranje ljevičarske politike, a za ljevicu neugodna tema koju je najbolje izbjegavati.
Obje ove perspektive previđaju autoritarni trend zemlje i njegove ljudske posljedice, što nam otežava da razumijemo zašto je veliki dio venezuelanske dijaspore američku intervenciju od 3. siječnja dočekao s olakšanjem, pa čak i srećom.
Nastavi čitati “Venezuelanski paradoks: američki napad predstavlja flagrantno kršenje međunarodnog prava – koje je mnogim Venezuelancima ulilo nadu”
Veliki jezični modeli ne prosuđuju poput ljudi, samo stvaraju iluziju znanja
Veliki jezični modeli poput GPT-a, Geminija ili Llame (skraćeno LLMs odnosno Large Language Models) – napredni sustavi umjetne inteligencije trenirani na ogromnim količinama podataka, sve više postaju dio ljudske svakodnevice.
Prema najnovijim podacima Eurostata, objavljenim sredinom prosinca, više od trećine Europljana koristilo je AI aplikacije u prošloj godini, najčešće u privatne svrhe.
Jedna prošlogodišnja anketa pokazala je da više od 50 posto Amerikanaca koristi AI jezične modele, dok je druga pokazala da 54 posto američkih ispitanika koristi ChatGPT da bi dobilo preporuku za neke financijske odluke, poput odabira kreditnih kartica, osiguranja ili brokera. Štoviše, veliki broj ljudi sve češće ih koristi kao pomoć pri donošenju razne vrste odluka, postavljajući pitanja čiji odgovori ne zahtijevaju samo deklarativno nabrajanje informacija, već i prosudbu. Jezični modeli sve češće klasificiraju sadržaj, procjenjuju njegov kredibilitet i preporučuju akcije te općenito mijenjaju način na koji pretražujemo podatke na internetu i vrednujemo njihovu pouzdanost.
Nastavi čitati “Veliki jezični modeli ne prosuđuju poput ljudi, samo stvaraju iluziju znanja”
Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2025.
Prošla godina bila je “prosječna” za našu malu ali postojanu stranicu. Daleko najviše klikova i ovaj put došlo nam je putem pretraživača, i drago nam je znati da ne ovisimo o algoritmima društvenih mreža i njihovih vlasnika. Nadamo se da ćemo ove godine napraviti jači iskorak i više se angažirati, jer bit će potrebno.
Ovo su naši najčitaniji tekstovi u prošloj godini:
Nastavi čitati “Ovo su naši najčitaniji tekstovi u 2025.”
Je li demokracija uvijek stvar istine? Trebamo li olabaviti svoje stavove kako bismo zacijelili podjele?
Nalazimo se usred krize istine. Povjerenje u javne institucije znanja (škole, tradicionalni mediji, sveučilišta i stručnjaci) je na najnižoj razini ikada, dok očiti lažljivci dobivaju političku podršku diljem svijeta. Čini se da smo kolektivno prestali mariti za istinu.
Nervoza demokrata pred ovom epistemološkom krizom djelomično se temelji na raširenoj pretpostavci da ideja demokracije ovisi o vrijednosti istine. Međutim, čak i ta pretpostavka ima svoju cijenu. Nažalost, demokratska tendencija prenaglašavanja vrijednosti istine sukobljava se s drugim demokratskim zahtjevima. To nas vodi u proturječja koja postaju hrana za neprijatelje otvorenih društava.
Filozofi su iznijeli nekoliko argumenata za vezu između istine i demokracije. Najrašireniji je ujedno i najgrublji: demokracija predstavlja sve stvari koje volimo, a istina je jedna od njih.
Postoje i sofisticiraniji načini da se to dokaže. Njemački filozof Jürgen Habermas tvrdi da zdrava demokracija ima deliberativnu kulturu, a deliberacija iziskuje „tvrdnje valjanosti“ . Kada govorimo o politici, moramo se potruditi da se uvjerimo da je ono što govorimo istina.
Nastavi čitati “Je li demokracija uvijek stvar istine? Trebamo li olabaviti svoje stavove kako bismo zacijelili podjele?”
Jürgen Habermas o autoritarnoj moći SAD-a i opasnostima za EU
Poznati njemački filozof i sociolog Jürgen Habermas objavio je esej o slabljenju američkog vodstva i “novom kineskom poretku”, koji prisiljavaju Europu da se ujedini ili suoči s marginalizacijom. Ovaj tekst je prevedeni transkript predavanja održanog u Siemensovoj zakladi 19.11. ove godine.
Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je, između ostalog, zakašnjelu spoznaju među europskim građanima o duboko promijenjenoj situaciji u svijetu. Međutim, ova transformacija događa se već neko vrijeme, usporedno s padom utjecaja glavne supersile dvadesetog stoljeća. Rani signal upozorenja bila je frenetična promjena raspoloženja unutar američkog društva nakon 11. rujna 2001. Ovu promjenu mentaliteta prestrašenog stanovništva dodatno je rasplamsala retorika američke vlade pod predsjednikom Georgeom W. Bushom i njegovim bezobzirno militantnim potpredsjednikom. Činilo se tada da svi na svojoj koži osjećaju opasnost međunarodnog terorizma. Tijekom propagandne kampanje u korist rata protiv Sadama Huseina i Iraka – rata koji je prekršio međunarodno pravo – ova se promjena mentaliteta radikalizirala i učvrstila. Iz institucionalne perspektive, ova je promjena prvenstveno utjecala na stranački sustav. Već tijekom 1990-ih pod vodstvom Newta Gingricha, ne samo da su se temeljno promijenile prakse Republikanske stranke već i društveni sastav njezine baze. Ipak, tendencije prema dubljoj i, sada se čini, teško reverzibilnoj transformaciji političkog sustava u cjelini prevladale su tek nakon što je predsjednik Obama iznevjerio nade u temeljito izmijenjenu američku vanjsku politiku.
Nastavi čitati “Jürgen Habermas o autoritarnoj moći SAD-a i opasnostima za EU”
Europa mora odbaciti besmislene optužbe o “civilizacijskom brisanju”, ali joj je hitno potrebna vlastita strategija
Europski čelnici moraju se dogovoriti o tome kako odgovoriti na optužbu da se kontinent suočava s „civilizacijskim brisanjem“. Ovo su bile najteže riječi korištene u strategiji nacionalne sigurnosti koju je ikada objavila američka vlada, jasno dajući do znanja da savezništvo s Europom više nije zagarantirano.
Ipak, što točno znači „brisanje civilizacije“? Čini se da pojam dolazi izravno iz znanstvene fantastike i zaslužuje pojašnjenje. Kakva se to civilizacija briše?
Dokument koji je objavila američka vlada izričito navodi da se ne radi toliko o ekonomskom padu koliko o „vrijednostima“ koje europske nacije čine pouzdanim saveznicima SAD-a.
Ova administracija (vlada) SAD-a zabrinuta je jer navodno „život, sloboda i težnja za srećom“ više nisu temelji za Europu kao što jesu za Ameriku. Osim toga, čini se da Trump misli da su migracije uzrok ovog problema.
Nastavi čitati “Europa mora odbaciti besmislene optužbe o “civilizacijskom brisanju”, ali joj je hitno potrebna vlastita strategija”
Kandidiranje Slavena Kovačevića je nepoštivanje i ponižavanje Bosne i Hercegovine
Optimizam je riskantna rabota. Milan Kundera je tvrdio da je optimizam opijum za narod, i to ima smisla, pogotovo u BiH. Svaki put kada se ponadamo da je najslabija karika ovog društva – politika – pokazala znakove pomaka nabolje, jedan ili više populističkih provokatora potrude se da se razočaramo. Kada je Bosna i Hercegovina počela ubrzano napredovati na europskom putu, Milorad Dodik se potrudio da se taj iznimno važan proces zakoči. Što lošije, to bolje.
Najnoviji primjer je kandidiranje Slavena Kovačevića za Predsjedništvo BiH na općim izborima naredne godine. Za one koji ne znaju, Kovačević je bio savjetnik Željka Komšića kada je tužio BiH pred Europskim sudom za ljudska prava, jer se kao pripadnik Ostalih nije mogao kandidirati za Predsjedništvo i Dom naroda. Ovaj sud je “prvobitno 2023. utvrdio novi oblik diskriminacije u ustavnopravnom poretku BiH u pogledu Kovačevićeve nezastupljenosti u Domu naroda Parlamentarne skupštine i Predsjedništvu BiH, međutim, ove godine je poništio tu prvostepenu presudu navodeći da ljudska prava nisu prekršena”. Razlog je taj što se Kovačević u više navrata različito izjašnjavao o svojoj narodnosti, cinik bi rekao onako kako mu je u datom trenutku odgovaralo.
Nastavi čitati “Kandidiranje Slavena Kovačevića je nepoštivanje i ponižavanje Bosne i Hercegovine”
O Marwanu Barghoutiju: Palestincima je potrebna politička budućnost kao i pomoć i obnova
Zahtijev za oslobađanje zatočenog vođe moglo bi se pokazati ključnim za mir koji Donald Trump tvrdi da traži na Bliskom istoku.
U jednoj vrsti prekida vatre, ubojstva Palesinaca, uključujući djecu, su usporila ali nisu prestala. Izraelske vojne operacije i dalje raseljavaju stotine obitelji u Gazi. Pomoć je povećana, ali Izrael i dalje blokira vitalne zalihe. Palestincima su očajnički potrebni sigurnost, humanitarna pomoć i obnova. Ali im je potreban i politički horizont, koji također očekuju. Planovi Donalda Trumpa spominju palestinsku državu samo nejasno i uvjetno, dok su Izraelci – kao i njihova ultradesničarska vlada – još odlučnije protiv nakon zločina počinjenog 7. listopada 2023. Ipak, nakon dvije godine uništavanja, ideja palestinske države stekla je međunarodnu potporu koju su mnogi smatrali nezamislivom.
Politička sudbina Palestinaca vezana je za osobnu sudbinu Marwana Barghoutija. Nakon više od dva desetljeća u izraelskom zatvoru zbog ubojstva, karizmatični 66-godišnjak daleko je najpopularniji palestinski vođa. Uvelike ga se smatra jedinom osobom sposobnom ujediniti palestinske frakcije, koej su podijeljene ideologijom i neprijateljstvom. Iako je član Fataha, gospodin Barghouti kritizirao je zlouporabe Palestinske samouprave i stekao je poštovanje unutar redova Hamasa. Vodio je palestinske zatvorenike, dok se stara garda samouprave smatra sebičnom, neučinkovitom, neodgovornom i u biti sigurnosnim izvođačima radova za Izrael na Zapadnoj obali.
Iza nove međunarodne kampanje za njegovo oslobađanje stoji uvjerenje da Barghouti može potaknuti palestinsku politiku, stvoriti momentum za državnost i za trajni mir. Kampanju podržavaju ličnosti poput Paula Simona, Delie Smith, Richarda Bransona i Margaret Atwood, te bivši svjetski čelnici poznati kao Starješine (organizacija koju je 2007. osnovao Nelson Mandela, op. prev.). Ključno je da se i neki iz izraelskog sigurnosnog i političkog establišmenta slažu.
Nastavi čitati “O Marwanu Barghoutiju: Palestincima je potrebna politička budućnost kao i pomoć i obnova”
Leteći cirkus Bakira Izetbegovića: Predizborni ekonomski plan sa Temua
Do općih izbora u Bosni i Hercegovini ostalo je nešto manje od godinu, a zasad je, sudeći po tome koliko je poranio u kampanji, predizborna groznica jedino uhvatila predsjednika SDA Bakira Izetbegovića.
Iako bi sa svojih 69 godina života trebao biti u penziji, Izetbegović odjednom pokazuje nekarakterističnu energičnost, obilazeći teren i sastančeći s potencijalnim koalicijskim partnerima. Mogućnost da bi SDA i sebe mogao vratiti na vlast na državnom i federalnom nivou sljedeće jeseni probudila ga je iz dugotrajnog političkog zimskog sna.
Posebno nadahnuti nastup u Maglaju
Pritom ta kampanja Izetbegovića juniora često izgleda kao nenamjerna satira, epizoda nečega što bi se moglo nazvati Bakirove kućne čarolije ili Leteći cirkus Bakira Izetbegovića. To se najbolje vidjelo na njegovom nastupu u Maglaju u povodu Dana državnosti, gdje je Izetbegović besjedio pred okupljenom publikom u Domu kulture Edhem Mulabdić.
Nastavi čitati “Leteći cirkus Bakira Izetbegovića: Predizborni ekonomski plan sa Temua”
Pojavio se drugi, neobjavljeni album grupe Kongres, 40 godina kasnije
Sarajevska grupa Kongres izdala je 1984. izvanredan album Zarjavele trobente, i ubrzo potom nestala.
Prije nekoliko godina pisali smo da “ako danas slušate pjesme s jedinog Kongresovog albuma, prvi utisak je da je to znatno bolje, kreativnije i plemenitije od velike većine onoga što je današnja sarajevska, bh. i regionalna scena”.
Grupa je bila i “jedan od najinventivnijih i najprepoznatljivijih bendova koji su se pojavili na sarajevskoj alternativnoj sceni početkom 1980-ih. Kombinirajući elemente new wavea, art-rocka, alternativnog popa i poetskog lirizma, Kongres je stvorio zvuk koji je bio istovremeno sofisticiran i emocionalno izravan”.
Nedavno je na Bandcampu osvanuo njihov neobjavljeni album, Samo da se obogatim. Umjesto Mahira Purivatre pjevač je Emir Cerić, a ostatak benda čine Adam Subašić, Igor Ivanović i Neno Jeleč.
Ovi snimci “predstavljaju važan arhivski dokument i posvećeni su očuvanju naslijeđa benda i uspomeni na preminule članove i saradnike benda Aljošu Buhu, Nenu Jeleča, Zorana Erkmana, Dražena Draleta Jankovića, Davora Papića i Rajka Bartulu Doktora”.
Album sadrži neizbježne zvučne i tekstualno-referentne dodirne točke s objavljenim prvijencem, što je svakako dobro, ali Samo da se obogatim predstavlja i dosta radikalan odmak u nekim svojim elementima – recimo u vokalnoj izvedbi.
Topla preporuka za sve radoznale, za sve ljubitelje novog vala i sarajevske alternativne scene. Zapravo, preporuka svima.
Album možete preslušati i kupiti OVDJE.
Es-selamu Varcar, Dejton alejkum
Nema potrebe ponavljati i napominjati da je BiH neobična zemlja i čudna država u kojoj su dominantne pojave razni apsurdi, paradoksi i neka posebna logika. Teško ju je razumjeti jer je komplicirana i složena. Sve je u njoj pogrešno složeno i posloženo, sve na krivom i pogrešnom mjestu. Sve naopako, sve nakrivo nasađeno. I nesložno. A ona kao takva postoji već mnogo vijekova. Možda je baš to i razlog zašto tako dugo postoji i opstaje jer da je normalna vjerovatno ne bi bila ovako dugovječna.
Krenimo od imena. Samo ime BOSNA I HERCEGOVINA je neobično jer sadrži veznik „I“. (I? Veznik!) U svijetu postoji nekoliko država koje u svom imenu imaju veznik „I“. Država Antigva i Barbuda (smještena na granici Karipskog mora i Atlantika) je sastavljena u suštini od dva otoka – Antigve i Barbude (+ treći nenaseljeni otok Redonda), zatim također susjedna država Sveti Kristofor i Nevis (država od dva otoka), pa onda Trinidad i Tobago (dvootočna), ali i jedna afrička – Sveti Toma i Princip također je država sastavljena od dva otoka. To su države čija je teritorija fizički odvojena, sastavljena od dva dijela, tj. dva ostrva. Da su kojim slučajem Bosna i Hercegovina dva otoka, jedno bi bilo goli otok, a drugo pusto ostrvo. Ipak, iako nisu, neko se ipak dosjetio da stavi između njih veznik „I“ kao da jesu otoci ili ostrva. Dva ostrva u Moru apsurda, paradoksa, i nesporazuma.
Nastavi čitati “Es-selamu Varcar, Dejton alejkum”
BiH 30 godina nakon Dejtona: dan mrmota u iščekivanju čuda
Od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas prošlo je 30 godina i mnoštvo većinom bolnih godišnjica tog sporazuma, skupova, konferencija, prigodnih članaka i analiza. BiH je zemlja godišnjica s centralnom referentom tačkom u ratu 1992-1995. godine. Prošlih godina se obilježavao i početak rata 1992. godine, pa onda godišnjice zatvaranja logora smrti na području opštine Prijedor, kasnije godišnjica potpisivanja Vašingtonskog sporazuma kojim je okončan sukob između Armije BiH i snaga HVO-a. Slijedila su bolna sjećanja na masakr na Tuzlanskoj kapiji, na pokolj ispred gradske tržnice u Sarajevu na Markalama do one najbolnije godišnjice genocida u Srebrenici. Naravno, postoji još nekolicina manjih godišnjica koje obilježavaju konstitutivni narodi BiH, kako se bosanski Srbi, Hrvati i Bošnjaci nazivaju po slovu dejtonskog Ustava, svaki od ta tri naroda pomalo ili po malo više na svoj način, stvarajući vlastitu sliku o prošlosti i tumačeći je počesto – barem od strane njihovih etnopolitičkih lidera – na način da se stvori predodžba o ekskluzivnoj žrtvi vlastitog naroda te „drugi“ predstave kao zločinci. Taj kružook borbe da se prošlost stavi u službu trenutačnih (etno)politika titra pred očima građana BiH već 30 godina i ostavlja duboke tragove. I nema mnogo razlika između desete, dvadesete ili ove tridesete godišnjice Dejtona i svih ovih drugih godišnjica između tih decenijskih markera.
Da se kojim slučajem Bill Muray, glavni junak iz holivudskog filma iz davne i u BiH ratne 1993. godine, Dan mrmota, budio iz dana u dan iznova u ovoj postdejtonskoj zbilji u BiH, postavlja se pitanje da li bi ikada dočekao onaj dan kada se u filmu zaista budi i izlazi na prazne ulice grada pod friškim snijegom. Dok je ovaj holivudski original ljubavna komedija s elementima fantastike, bosanskohercegovački dan mrmota je možda najbolje opisati kao apsurdnu formu tragikomedije. U pravom filmu se desilo čudo. Da li je 30 godina poslije Dejtona moguće čudo i buđenje bosanskohercegovačkog društva iz dejtonskog dana mrmota obilježenog beskrajnim ponavljanjima iste matrice?
Nastavi čitati “BiH 30 godina nakon Dejtona: dan mrmota u iščekivanju čuda”
Previše fini za Svjetsko prvenstvo
Svojevremeno je naš najbolji sudija Irfan Peljto u jednom podcastu prepričavao situacije sa utakmice Mourinhove Rome, u kojoj je gostujućoj Romi odgovarala “nula”.
Mourinho i “dva asistenta, trener golmana, predstavnik kluba i dva fizioterapeuta” sinhronizovano su vršili pritisak na sudije i prekidali igru tako da “igrač padne, fol povreda” – oni bijesni svi skaču i ulijeću na teren. Kad se to smirilo, El Shaarawy koji se zagrijavao pored linije je pogrešno skrenuo i ušao u polje, pa se sudija morao baviti njegovim vraćanjem iza linije. Kad je sudija to riješio, fizioterapeut Rome je izazvao kavgu sa domaćim navijačima, pa dok ti to “drži, zaustavi, belaj” u tome i kraj, i prolazak Rome.
Sandro Žufić, Mourinhov trener golmana iz Fenerbahčea je prenio kakva očekivanja je Mourinho imao od članova svog stručnog štaba, i to se savršeno poklapa s Peljtinom pričom: Nedopustivo je da njihova klupa skače a da mi svi stojimo sa prekriženim rukama. Moraš ući unutra; pa se dignem ja, pa se digne ovaj, pa se digne onaj.
Tu fudbalsku podlost, prljavost, beskrupuloznost i spremnost na sve da bi se ostvario cilj ne vidim u Barbarezovoj Bosni i Hercegovini – i nisam siguran da je to za pohvale. Nema pritiska na sudije, nema (uspješne) krađe vremena, ekipa djeluje naivno i prepošteno, što su svakako pohvalne osobine u većini okolnosti, ali ne i u kontekstu ekipa koje se grčevito bore za mjesto na Svjetskom prvenstvu. I iz ponašanja Austrijanaca se vidjelo da su se ovakvoj utakmici s Bosnom i Hercegovinom i oni vodili načelom da cilj opravdava sredstvo – da nisu postigli gol, do kraja bi vjerovatno gledali barem jednu situaciju u kojoj bi pokušali izvući penal, kojeg bi u huku žustro tražili svi Austrijanci na stadionu. Pod tim pritiskom sudija bi u najmanju ruku morao popustiti toliko da ode gledati na monitoru.
Nastavi čitati “Previše fini za Svjetsko prvenstvo”
Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo”
Na nedavnu tragediju u Mostaru u kojoj je smrtno stradala Aldina Jahić, svoj osvrt kao i uzroke ovakvih neizrecivo tužnih dešavanja napisala je i ugledna bosanskohercegovačka novinarka Dženana Karup Druško. Doduše, samo u formi javnog statusa na svom profilu jedne društvene mreže; da li zbog nedovoljnog broja riječi za neki ozbiljniji medij ili zbog intuicije autorke da se bolje oglašavati „hladne glave”, ostaje pitanje …
Kritika vlasti, no međutim …
Sam naslov teksta gospođe Druško, „Društvo i femicid”, zvuči ozbiljno, da ne kažem analitički. Nakon par uvodnih riječi o žrtvi i zločincu, vrlo brzo slijedi isticanje slabosti i zastarjelosti sistema, rada policije kao zatvorenog i neosjetljivog podsistema i karikaturalnog ministra koji, kao i oni prije njega, sve to drži nepopravljivo rigidno i zaglavljeno.
Na sve ove konstatacije, autorka se s punim pravom pita ko je za to kriv? Za femicid? Za svaki primitivizam i divljaštvo? Naravno, ona je to bez okolišanja kazala – kultura! I zaista, teško se ne složiti sa tim, kao i sa svim pitanjima koja proističu iz toga a navode se u tekstu; kakvo nam je društvo, obrazovanje, politika, mediji, uzori …
Nastavi čitati “Novinarska pretencioznost u ime “skrivenih istina” i „brige za društvo””
digitalnademokracija.com 